Kako nositelji hrvatske radne dozvole dobivaju potvrdu A1?

Hrvatska je doživjela veliku gospodarsku promjenu. Desetljećima je bila država iz koje se masovno iseljavalo, a njezini su državljani odlazili na rad u zapadnu Europu. Danas je situacija obrnuta. Hrvatska se uvelike oslanja na strane radnike iz trećih država kako bi riješila akutni nedostatak radne snage u ključnim sektorima poput građevinarstva, turizma i ugostiteljstva.

Mnoge hrvatske tvrtke ne posluju samo na domaćem tržištu. Ugovaraju poslove u drugim državama članicama EU-a, zbog čega svoje radnike moraju upućivati u inozemstvo. Da bi takav rad bio zakonit, upućivanje radnika iz država izvan EU-a mora biti u skladu sa strogim europskim pravilima. Za to je potrebna potvrda A1 kao dokaz da su radnici i dalje obuhvaćeni hrvatskim sustavom socijalne sigurnosti.

Prije bilo kakvog prekograničnog upućivanja državljanin treće države mora biti zakonito zaposlen u Hrvatskoj. Taj se pravni status ostvaruje jedinstvenom dozvolom za boravak i rad koju izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP). Tom se ispravom radnik veže uz valjan ugovor o radu u Hrvatskoj, čime se uspostavlja temelj za svako buduće upućivanje u inozemstvo.

Pravila kojima se uređuju te dozvole nedavno su se promijenila. Hrvatski sabor 15. svibnja 2026. donio je značajne izmjene Zakona o strancima, koje su stupile na snagu 4. lipnja 2026. Njihov je cilj modernizirati okvir za useljavanje i urediti dugotrajnu integraciju radnika na tržištu rada. Primjerice, nova pravila stranim radnicima omogućuju veću mobilnost pri zapošljavanju. Nakon šest mjeseci zaposlenja kod prvog poslodavca radnik sada može prijeći drugome bez podnošenja zahtjeva za potpuno novu dozvolu, što olakšava promjenu tvrtkama koje posluju u skladu s propisima.

Izmjene, međutim, uvode i nove obveze za dulji boravak. Državljani trećih država koji su u Hrvatskoj boravili dulje od godinu dana moraju za produljenje dozvole položiti obvezni ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma na razini A1.1. Taj jezični uvjet službeno stupa na snagu 4. lipnja 2027. Poslodavci moraju u cijelosti snositi troškove ispita, pa je jezična obuka važan financijski i administrativni čimbenik za tvrtke koje planiraju dugotrajno zapošljavanje.

Potvrda A1 za stranog radnika ne izdaje se automatski. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pomno provjerava tvrtku koja zapošljava radnika kako bi utvrdio da nije riječ o fiktivnom poslovanju. Da bi ispunio uvjete, poslodavac mora redovito obavljati stvarnu poslovnu djelatnost u Hrvatskoj i dokazati da nije riječ o tvrtki poštanskom sandučiću osnovanoj isključivo radi zaobilaženja europskih propisa o radu. Prije odobravanja bilo kakvog prekograničnog upućivanja nadležna tijela traže dokaze o stvarnoj administrativnoj i operativnoj prisutnosti na hrvatskom državnom području.

Financijski pokazatelji glavni su dokaz poslovanja u Hrvatskoj. Jedna od ključnih prepreka dobivanju potvrde A1 jest neispunjavanje pravila o domaćem prometu. Poslodavac mora najmanje 25 % svojeg godišnjeg prometa ostvariti u Hrvatskoj. Ako je taj udio niži od 25 %, za svoje zaposlenike uopće ne može dobiti potvrde A1. To pravilo sprečava tvrtke da u Hrvatskoj otvaraju urede koji postoje samo formalno, dok 100 % poslovanja obavljaju u državama članicama s višim plaćama.

Zakonske izmjene iz 2026. postrožile su i financijske pragove za samo zapošljavanje stranih radnika, što izravno utječe na ispunjavanje uvjeta za upućivanje. Hrvatski poslodavci koji su pravne osobe sada za zapošljavanje stranih radnika moraju dokazati najmanje 100.000 EUR priljeva na transakcijski račun u prethodnih 12 mjeseci. Za fizičke osobe koje posluju kao poslodavci traži se priljev od 40.000 EUR u istom razdoblju. To je značajna promjena u odnosu na prijašnja pravila, prema kojima su se pratili priljevi tijekom samo šest mjeseci.

Osim navedenih zahtjeva u pogledu priljeva, država prati financijsku stabilnost na temelju bankovnih evidencija. Uvjet je da bankovni račun poslodavca u prethodnih šest mjeseci nije bio blokiran dulje od 30 uzastopnih dana. Tvrtka koja ima problema s novčanim tokom ili joj je račun blokiran na temelju pravne mjere neće proći tu provjeru, čime će joj biti onemogućeno i zapošljavanje u Hrvatskoj i upućivanje radnika u inozemstvo.

Čak i kada poslodavac ispunjava sve financijske i operativne kriterije, svaki radnik mora zadovoljiti određene zakonske uvjete. Prema Uredbi EU-a br. 883/2004, upućivanje je moguće samo ako je radnik najmanje mjesec dana neposredno prije odlaska bio prijavljen u sustav socijalnog osiguranja države iz koje odlazi. U Hrvatskoj to znači da državljanin treće države mora biti prijavljen u hrvatski sustav socijalnog osiguranja najmanje mjesec dana prije planiranog odlaska. Ne možete zaposliti radnika u ponedjeljak i uputiti ga u Njemačku u utorak.

Propisi o upućivanju ujedno sprečavaju tvrtke da na inozemnim radilištima neprestano izmjenjuju privremene radnike. Radnik ne smije biti upućen kako bi zamijenio drugog, prethodno upućenog zaposlenika kojem je isteklo razdoblje upućivanja. Ako je za određeno radno mjesto na radilištu u inozemstvu istekao dopušteni rok, ne možete jednostavno na istu poziciju uputiti drugog radnika s novom potvrdom A1 kako biste projekt produljivali unedogled.

Vremenska ograničenja strogo se primjenjuju i na svakog pojedinog radnika. Uobičajeno privremeno upućivanje na temelju potvrde A1 može trajati najviše 24 mjeseca. Nakon isteka tog razdoblja radnik se mora vratiti na rad u Hrvatsku ili prijeći u sustav socijalne sigurnosti države odredišta. Kadrovske službe moraju precizno pratiti navedene rokove kako bi se izbjegle visoke kazne za kršenje propisa u inozemstvu.

Administrativni postupak dobivanja potvrde A1 zahtijeva strpljenje i točnu dokumentaciju. Nadležno državno tijelo za izdavanje tih isprava jest Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, poznat pod kraticom HZMO. Pogreške u zahtjevu i pratećoj dokumentaciji odmah će uzrokovati zastoje i dodatno će produljiti već ionako dugotrajan postupak.

Kako bi postupak uspješno proveli, poslodavci moraju ispuniti i predati propisane obrasce zahtjeva. Ako angažiraju zastupnika ili vanjskog pružatelja usluga usklađivanja s propisima, dužni su potpisati punomoć (POA) te ispuniti upitnik HZMO-a za poslodavce s detaljnim podacima o svojem poslovanju. Cjelokupan zahtjev s pratećom dokumentacijom mora se poštom poslati HZMO-u. Obrada obično traje oko mjesec dana.

Zbog jednomjesečne obrade zahtjeva poslodavci moraju planirati upućivanje znatno unaprijed. Pokušaj slanja radnika u inozemstvo prije izdavanja potvrde A1 u papirnatom obliku nosi ozbiljan rizik od kršenja propisa i može dovesti do visokih novčanih kazni pri cestovnim kontrolama ili inspekcijama na mjestu rada u državi odredišta.

Potvrda A1 dokazuje obuhvaćenost socijalnim osiguranjem, ali nije univerzalni radni vizum. Svaka država članica EU-a ima vlastita pravila o pristupu tržištu rada za državljane trećih država, čak i kada su upućeni iz druge članice. Njemačka i Austrija, koje su među najčešćim državama odredišta za upućivanje iz Hrvatske, imaju vrlo precizno uređene postupke ulaska koji se strogo provode.

Pri upućivanju u Njemačku sama hrvatska dozvola za boravak i rad ne daje državljaninu države izvan EU-a pravo na rad. Radnik prije ulaska na njemačko državno područje mora dobiti vizum Vander Elst ili nacionalni vizum. Ta je obveza i dalje na snazi unatoč pravnim prijeporima na europskoj razini. Europska komisija 30. siječnja 2026. pokrenula je protiv Njemačke postupak zbog povrede prava EU-a u vezi s njezinim zahtjevima za vizum Vander Elst. Unatoč tom postupku, Njemačka i dalje aktivno zahtijeva taj vizum za upućene državljane trećih država koji nemaju status stalnog boravka u EU-u.

Podnošenje zahtjeva za vizum Vander Elst za Njemačku stoji 75 EUR, a obrada obično traje dva do tri tjedna. Pri planiranju upućivanja poslodavci moraju uračunati taj trošak i trajanje postupka, kao i vrijeme potrebno za obradu zahtjeva pri HZMO-u.

Upućivanje radnika u Austriju provodi se prema drukčijem regulatornom postupku. Umjesto klasičnog vizuma, hrvatski poslodavac mora na obrascu ZKO3 podnijeti prethodnu prijavu, koja se prosljeđuje austrijskoj javnoj službi za zapošljavanje (AMS) radi izdavanja potvrde EU-a o upućivanju. Time se radniku omogućuje zakonito pružanje usluga na mjestu rada u Austriji.

Obveza poštovanja propisa ne prestaje kada radnik stigne na mjesto rada u inozemstvu. Inspektori rada diljem zapadne Europe redovito provode nenajavljene nadzore gradilišta i poslovnih objekata. Kako bi izbjegli visoke kazne, poslodavci moraju osigurati da upućeni radnici uvijek imaju pri sebi ključne dokumente kojima dokazuju ispunjavanje propisanih uvjeta.

Svaki upućeni radnik mora imati odmah dostupnu putovnicu u fizičkom obliku, važeću hrvatsku dozvolu za boravak i rad, ugovor o radu te izdanu potvrdu A1. Osim toga, mora moći predočiti najnovije obračune plaće i odgovarajuću prijavu upućivanja, primjerice austrijsku prijavu ZKO3 ili njemačku dokumentaciju za vizum Vander Elst. Uredna i lako dostupna dokumentacija posljednji je ključan korak za uspješno prekogranično upućivanje.