Njemački vizum Vander Elst za upućene radnike iz trećih država

Europska komisija pokrenula je 30. siječnja 2026. postupak zbog povrede prava protiv Njemačke. O pokretanju postupka Komisija je izvijestila 11. veljače 2026. Službeno je zatražila da Njemačka ukine obvezu pribavljanja vizuma za kratkotrajna upućivanja do 90 dana. Taj se zahtjev odnosi na radnike iz država izvan EU-a koji zakonito borave i rade u drugoj državi članici EU-a.

Komisija smatra da ti nacionalni propisi ograničavaju prekogranično pružanje usluga. Spor utječe na poslodavce i agencije za ustupanje radnika koje upućuju osoblje iz država izvan EU-a na rad u druge europske države.

Spor oko vizuma Vander Elst proizlazi iz sukoba između ugovora EU-a i njemačkih nacionalnih zakona. Na temelju članka 56. Ugovora o funkcioniranju EU-a i članka 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma pružatelji usluga mogu upućivati državljane država izvan EU-a u drugu državu članicu. Upućivanje može trajati do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana bez dodatnog vizuma. Radnik već mora zakonito boraviti i raditi u državi članici iz koje se upućuje.

Navedeno pravo temelji se na presudi Europskog suda pravde iz 1994. u predmetu Raymond Vander Elst protiv Office des Migrations Internationales. Sud je utvrdio da zahtjev za dodatnim radnim dozvolama za te radnike ograničava slobodu pružanja usluga. Njemačka primjenjuje tu presudu na temelju § 21. njemačke Uredbe o zapošljavanju (Beschäftigungsverordnung). Tim se člankom predviđa izuzeće od obveze pribavljanja odobrenja Savezne agencije za rad (Bundesagentur für Arbeit) ako je radnik zakonito zaposlen u drugoj državi EU-a i privremeno upućen u Njemačku.

Međutim, § 30. točka 3. iste uredbe predviđa oslobođenje od obveze pribavljanja samog vizuma samo ako radnik ima dozvolu za dugotrajni boravak u EU-u. Ostali državljani trećih država i dalje moraju unaprijed pribaviti vizum Vander Elst. Zahtjev moraju podnijeti njemačkom diplomatskom predstavništvu u državi u kojoj njihov poslodavac ima sjedište.

Zahtjevi za prethodno ishođenje vizuma uzrokuju znatna administrativna kašnjenja. U ožujku 2025. Viši upravni sud u Hessenu upozorio je na te prepreke. Sud je istaknuo da njemački postupak izdavanja vizuma Vander Elst traje dulje od petodnevnog roka koji Sud Europske unije smatra razmjernim.

Nalaz suda u Hessenu podudara se sa širim europskim procjenama. Europsko nadzorno tijelo za rad objavilo je 2023. izvješće o tim preprekama. U izvješću je njemačka obveza pribavljanja nacionalnog vizuma za upućene državljane trećih država ocijenjena kao jedna od najopterećujućih u EU-u.

Kako bi prevladali ove prepreke, poslodavci moraju organizirati stvarno upućivanje radnika u skladu sa zakonom. Dozvola za boravak i rad izdana u Hrvatskoj ili Sloveniji ne daje automatski pravo na rad u Njemačkoj. I dalje je potreban vizum Vander Elst ili nacionalni vizum. Tvrtka koja upućuje radnike ne smije postojati samo na papiru. Mora dokazati da stvarno obavlja gospodarsku djelatnost u državi iz koje ih upućuje, primjerice u Poljskoj, Hrvatskoj ili Sloveniji.

Tvrtka mora u Njemačkoj pružati vlastitu ugovorenu uslugu i zadržati organizacijski nadzor nad radnikom kojeg upućuje. Radnik prije upućivanja mora biti u stvarnom i zakonitom radnom odnosu u državi iz koje ga poslodavac šalje. Smije raditi samo na poslovima navedenima u svojoj dozvoli i isključivo za poslodavca koji je u njoj naznačen.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ili odgovarajuće tijelo u državi iz koje se radnik upućuje mora za svakog radnika izdati potvrdu A1. Isprava dokazuje da se tijekom upućivanja primjenjuju propisi o socijalnoj sigurnosti države iz koje se upućuje. Poslodavci moraju na mjestu rada u Njemačkoj čuvati ključnu dokumentaciju o usklađenosti s propisima radi inspekcijskih nadzora. To uključuje ugovor o radu, potvrdu A1, ugovor o pružanju usluga, dopis o upućivanju, evidencije radnog vremena i obračune plaća.

Kada je vizum potreban, poslodavci moraju slijediti određene korake podnošenja zahtjeva. Kako bi zatražio vizum u njemačkom veleposlanstvu u Ljubljani, podnositelj zahtjeva mora rezervirati termin u kategoriji I. Ta kategorija obuhvaća sve vizume osim vizuma Working Holiday.

Pristojba za obradu zahtjeva iznosi 75 EUR. Postupak u njemačkim konzulatima obično traje od 2 do 3 tjedna.

Podnositelj zahtjeva mora dostaviti putovnicu koja vrijedi najmanje tri mjeseca nakon planiranog odlaska iz Njemačke i ima barem jednu praznu stranicu.

Tvrtka koja upućuje radnika mora dostaviti i potvrdu. U dokumentu moraju biti detaljno navedeni podaci o ugovoru o radu i načinu obračuna naknade za rad, dokaz o socijalnom osiguranju te datumi početka i završetka pružanja usluge u Njemačkoj.

Propisani uvjeti za podnošenje zahtjeva i dalje su obvezni jer Njemačka nije promijenila svoje zakone. Poslodavci moraju nastaviti tražiti vizum Vander Elst za kratkotrajna upućivanja.

Njemačka ima dva mjeseca od obavijesti upućene 30. siječnja 2026. za odgovor Europskoj komisiji. Ne riješi li Njemačka problem, Komisija može predmet uputiti Sudu Europske unije. Do službene promjene poslodavci moraju u rasporedima projekata računati na rok obrade od 2 do 3 tjedna i na mjestu rada čuvati cjelokupnu dokumentaciju.